Vladana Perlić
ŽIVOT PRIJE NAS
žena na fotografiji koja nije moja mama
bezobrazno ljubi mog tatu.
bio je to moj prvi dokaz da je prije nas
ipak postojao život.
zašto se tata zamisli kad sluša indexe
šapnuli su mi mangupčići na školskom hodniku
i šta je to embrion i kako umire, tako naglo, iznenada
– sve su me to naučili u školi.
mnogo godina kasnije, jedan crnac mi je
na kraju svijeta pokazivao zvijezdu danicu i govorio
„mašalah, ne vjerujem u slučajnosti“,
ali tada sam već bila žena sa nečije fotografije
i znala ponešto o sudbini
i kako se nekad mora doći kasno
da bi se uopšte došlo.
na pohabanim fotografijama,
mama još uvijek ima drugarice,
a tata kosu.
lijep je bio život prije nas.
____________________
DAS LEBEN VOR UNS
die Frau auf dem Foto, die nicht meine Mama ist,
küsst meinen Papa dreist.
das war mein erster Beweis, dass es vor uns
doch ein Leben gab.
warum sich Papa in Gedanken verliert, wenn er die Indexi hört,
flüsterten mir die frechen Jungs auf dem Schulflur zu,
und was ein Embryo ist und wie er stirbt, so plötzlich, unerwartet
– all das haben sie mir in der Schule beigebracht.
viele Jahre später zeigte mir ein Schwarzer
am Ende der Welt den Morgenstern und sagte
„Mashallah, ich glaube nicht an Zufälle“,
aber damals war ich schon die Frau auf jemandes Foto
und wusste etwas über das Schicksal
und dass man manchmal spät kommen muss,
um überhaupt zu kommen.
auf schäbigen Fotos,
hat Mama immer noch Freundinnen,
und Papa Haare.
schön war das Leben vor uns.
Aus dem Serbischen von Ljiljana Aćimović, Ivana Četić und Marija Mirković
Erstveröffentlichung: LICHTUNGEN, Zeitschrift für Literatur, Kunst und Zeitkritik, 164/LVI, Graz, S. 81.