Vladana Perlić

 

ŽIVOT PRIJE NAS

žena na fotografiji koja nije moja mama

bezobrazno ljubi mog tatu.

bio je to moj prvi dokaz da je prije nas

ipak postojao život.

zašto se tata zamisli kad sluša indexe

šapnuli su mi mangupčići na školskom hodniku

i šta je to embrion i kako umire, tako naglo, iznenada

– sve su me to naučili u školi.

mnogo godina kasnije, jedan crnac mi je

na kraju svijeta pokazivao zvijezdu danicu i govorio

„mašalah, ne vjerujem u slučajnosti“,

ali tada sam već bila žena sa nečije fotografije

i znala ponešto o sudbini

i kako se nekad mora doći kasno

da bi se uopšte došlo.

na pohabanim fotografijama,

mama još uvijek ima drugarice,

a tata kosu.

lijep je bio život prije nas. 


____________________

DAS LEBEN VOR UNS

die Frau auf dem Foto, die nicht meine Mama ist,

küsst meinen Papa dreist.

das war mein erster Beweis, dass es vor uns

doch ein Leben gab.

warum sich Papa in Gedanken verliert, wenn er die Indexi hört,

flüsterten mir die frechen Jungs auf dem Schulflur zu,

und was ein Embryo ist und wie er stirbt, so plötzlich, unerwartet

– all das haben sie mir in der Schule beigebracht.

viele Jahre später zeigte mir ein Schwarzer

am Ende der Welt den Morgenstern und sagte

„Mashallah, ich glaube nicht an Zufälle“,

aber damals war ich schon die Frau auf jemandes Foto

und wusste etwas über das Schicksal

und dass man manchmal spät kommen muss,

um überhaupt zu kommen.

auf schäbigen Fotos,

hat Mama immer noch Freundinnen,

und Papa Haare.

schön war das Leben vor uns.

Aus dem Serbischen von Ljiljana Aćimović, Ivana Četić und Marija Mirković

Erstveröffentlichung: LICHTUNGEN, Zeitschrift für Literatur, Kunst und Zeitkritik, 164/LVI, Graz, S. 81.